Intervencije pomoću konja
Pojam intervencija pomoću konja (eng. Equine Assisted Interventions) odnosi se na široko priznatu terapijsku metodu koja se uspješno koristi u mnogim zemljama, a čiji je cilj poboljšati kvalitetu života djece s teškoćama u razvoju i osoba s invaliditetom radeći s konjima kao partnerima u terapijskom i obrazovnom procesu.
Intervencije pomoću konja (IPK), u užem smislu riječi, su sve vrste terapija i aktivnosti namijenjene djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom u kojima se pomoću konja ostvaruju poboljšanja na psihofizičkom, senzomotoričkom, kognitivnom, emocionalnom i socijalnom području razvoja.
Pod organizacijama koje provode programe intervencija pomoću konja smatraju se sve organizacije civilnog društva kao što su udruge, ustanove, te druge pravne osobe koje u svojim djelatnostima razvijaju različite programe aktivnosti i terapija pomoću konja.
Terapija pomoću konja
TPK je komplementarna terapija koja uključuje aktivnosti s konjem i/ili u konjskom okruženju, a sastoji se od strategija i tretmana koje terapeut koristi unutar svoga područja stručnosti. To je terapijski postupak u kojem se za korisnika izrađuje posebno napisan individualizirani program rada s postavljenim terapijskim ciljevima, opisom izabranih metoda, postupaka, aktivnosti i pomagala. Ovaj postupak zahtjeva vođenu analizu, kontinuiranu evaluaciju samog programa te praćenje napretka korisnika.
TPK izvode stručnjaci osnovnog profila obrazovanja kao što su pedagozi, edukacijsko-rehabilitacijski stručnjaci, socijalni pedagozi, psiholozi, učitelji, odgajatelji, fizioterapeuti, radni terapeuti, kinezioterapeuti, socijalni radnici, liječnici i drugi stručnjaci srodnih područja koji su završili dodatnu izobrazbu iz konjaništva i TPK (specijalizacija).
Aktivnosti pomoću konja
APK su aktivnosti u kojima se ciljevi za korisnika postavljaju općenito (važna je ugoda i zadovoljstvo, opuštanje, druženje, prijateljstvo, aktivnost) i ne podliježu evaluaciji. APK izvode osobe različitih struka uz dodatnu izobrazbu iz konjaništva i IPK (osposobljavanje). Izobrazba iz konjaništva (viša razina) određuje razinu bavljenja sportsko-rekreativnim aktivnostima.
Podvrste: Sportsko rekreativno jahanje (razine: rehabilitacijsko, rekreativno te natjecateljski, odnosno vrhunski sport). U odnosu na discipline razlikujemo: dresurno jahanje za OI, preponsko jahanje, vožnja zapregama te trapijsko voltažiranje.
Hipoterapija
Osnova ovog programa je neurofiziološka stimulacija jahača s više od 100 impulsa u minuti tijekom konjskog hoda prilikom kojeg se tehnikama iz fizioterapije facilitiraju pokreti zdjelice, trupa i ramenog pojasa, a inhibiraju abnormalni obrasci pokreta. Ciljevi se postavljaju individualno, a primjenjuju se neuromotorički, senzomotorički, psihomotorički i socio-motorički pristupi. Program izvodi fizioterapeut s dodatnom edukacijom s područja hipoterapije i edukacijski rehabilitator.
Mogu se uključiti djeca s teškoćama u razvoju (najniža kronološka dob: 2 godine) te odrasle osobe s invaliditetom ako nema kontraindikacija za uključivanje u program.
Kontraindikacije za terapije i aktivnosti pomoću konja:
Razlikujemo apsolutne i relativne kontraindikacije koje se moraju poštivati.
U apsolutne kontraindikacije ulaze stanja kada korisnike ne stavljamo na konja. Relativne kontraindikacije zahtijevaju dodatna razmatranja od strane liječnika i stručnjaka.
- dekubitus – otvorene rane na dijelovima tijela izloženim pritisku za vrijeme jahanja ili ako samo jahanje stvara rane.
U relativne kontraindikacije tj. stanja i dijagnoze kod kojih postoje otežavajući faktori za rad na konju ubrajamo:
Relativne kontraindikacije mogu biti:
- artrogryphosis imperfecta,
- skolioza veća od 30 stupnjeva,
- osteoporoza,
- subluksacija kuka,
- moždani udar,
- tumori, dijabetes,
- kardiovaskularni poremećaji i adipoznost,
- epilepsija,
- mišićna distrofija,
- subluksacija kukova.
Neke od automatskih kontraindikacija u hipoterapiji mogu biti:
- pojedine abnormalnosti kralježnice,
- fuzije ili fiksacije kralježnice,
- atlantoaksijalna nestabilnost,
- Coxa arthrosis,
- nedostatak djela lubanjske kosti,
- amputacija dijela zdjelice,
- hidrocefalus,
- hemofilija,
- pojedini oblici epilepsije,
- ozljede kralježnice iznad T-6
- akutna stanja kod progresivnih oboljenja,
- alergijske reakcije na konjsku dlaku ili drugo okruženje.
Dodatne preporuke:
U slučaju bilo kakvih nejasnoća zatražiti mišljenje liječnika specijaliste (fizijatar, ortoped, neuropedijatar).
Ako je jahaču potrebna specijalna oprema koju nije moguće osigurati, jahača se neće uključiti u program dok se oprema ne osigura.
Ako terapeut ili izvoditelj aktivnosti procjeni da je iz bilo kojeg razloga ugrožena sigurnost jahača ima pravo, uz obrazloženje roditelju, isključiti korisnika iz programa na određeno ili trajno vrijeme.
Ako se uoči da terapijsko jahanje šteti jahaču ili konju, jahača će se isključiti iz programa.